Tijekom povijesti na području današnje župe Stup, nekada prostranog Sarajevskog polja bilo je više crkava. U doba Ilirika postojala crkva na mjestu današnjeg naselja Azići, zatim se u 13. stoljeću spominje i crkva sv. Stjepana u Vrutcima blizu vrela Bosne, a u 13. i 14. stoljeću u Blažuju je bila i dominikanska bogomolja. Prva Gospina crkva u Sarajevu spomenuta u povijesnim izvorima bila je na području tadašnjeg Latinluka, današnji Stari Grad, ali je ona izgorjela 1697. Oko 1710. u Sarajevskom Polju uspostavljena je pastva uz Gospinu kapelicu. Tako da Gospino svetište na Stupu ima dugu tradiciju iz davnih vremena vezanih upravo uz tu crkvicu.
Ratno stradanje
Tijekom posljednjeg rata svetište je pretrpjelo značajna oštećenja jer su ga srpske snage u svibnju 1992. pogodile zapaljivim granatama. Iako je svetište dobrano izgorjelo, ipak slika Gospe Stupske sačuvana je u podrumu župne kuće. Obnova župe i svetišta započela je 1995. i to ponajviše zahvaljujući donaciji pape sv. Ivana Pavla II. od 50 000 dolara. Drugih vrednijih donacija nije bilo, osim zalaganja dobrih ljudi koji su pokazali dobru volju. Crkveno zvono koje je razbijeno u ratu, zamijenjeno je novim kojega je darovao upravo Ivan Pavao II. za vrijeme svoga pohoda Sarajevu 1997.
Zavjetna slika
Zavjetna slika Pomoćnice kršćana u župu na Stupu donijeta je 1893. kao dar bečke umjetnice Gabrijele Windischgratz. Velika oltarna pala prikazuje Mariju koja sjedi na oblacima, desnom rukom pridržavajući Dijete u krilu, a u lijevoj joj je žezlo. Okružena je anđelima. Vjerni bosanski puk moli i uzdiže svoj pogled prama Majci Božjoj. Slika je napravljena prema narudžbi župljana. Da bi umjetnica što vjerodostojnije ostvarila njihovu želju, skupina vjernika išla je k njoj u Graz u narodnom nošnjama, a dostavljene su joj bile i fotografije s popisom boja i veziva. Slike je 1983. restaurirana zajedno s oltarom. Nakon restauracije u Zagrebu prenijeta je u Gospino svetište u Remetama gdje su po nju došli hodočasnici iz Sarajeva te s njom produžili u Mariju Bistricu. Nakon toga zajedno s tadašnjim nadbiskupom Markom Jozinovićem vratili je na Stup. Iste godine je na Stupu 14. kolovoza u nazočnosti mnoštva vjernika kardinal Franjo Kuharić svečano je okrunio svete likove Isusa i Marije zlatnim krunama. Bilo je to prvi puta u povijesti da jedan kardinal stupa na tlo Bosne i Hercegovine. U ovom svetištu održana su i dva euharistijska kongresa 1932. i 1984.
Hodočasničko mjesto
Kroz desetljeća katoličko pučanstvo častilo je Gospu Stupsku. To je poticalo i crkveno vodstvo te je Rim 1901. udijelio povlasticu potpunog oprosta i teme proglasio Gospino svetište. Iz godine u godine vjernički život je rastao, kao i broj hodočasnika koji su posebno dolazili za blagdane Velike i Male Gospe. Posebno je upečatljivo bilo da su do 1945. svake godine vjernici iz sarajevske katedrale pješice u procesiji dolazili do Stupa, a njima su se pridruživali i vjernici drugih sarajevskih župa. Posljednji takav mimohod dogodio se 1945. što je bio i svojevrsni protest komunističkoj vlasti. Sutradan su mnogi vjernici uhićeni zajedno s dekanom Dragutinom Čelikom, kasnijim banjolučkim biskupom.
Posebnost stupskog svetišta su i vjernici Romi, koji obično hodočaste na svetkovinu Velike Gospe u popodnevnim satima. Žene koje su se udale te godine i djevojke koje su se namjeravale udati tijekom godine dolaze moliti za sretno majčinstvo. Nekada, do pred rat, svetište Gospe Stupske znalo je za patron posjetiti i 20 000 vjernika. Danas je ta brojka znatno manja, ali unatoč svemu i dalje nekoliko tisuća vjernika redovito svake godine na Veliku Gospu dođe svojoj nebeskoj majci.[1]
[1] Tekst napisan prema knjizi: Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, BiH, 2004.